Virusi

Virusi su uzročnici mnogih bolesti, najčešće dišnog i probavnog trakta. Za njih je specifično da se ne mogu izolirati u brisovima uobičajenim mikrobiološkim metodama, a sereološka izolacija iz krvi je komplicirana te se ne primjenjuje rutinski. Dokazujemo ih uglavnom na temelju krvne slike za koju možemo reći da je „virusna“ s niskim c reaktivnim proteinom, iako to uvijek ne mora biti slučaj npr. kod adenoviroze je CRP obično visok, uz virusnu krvnu sliku.

U dječjim kolektivima, osobito za vrijeme jesenjih i zimskih mjeseci najčešće infekcije su virusne infekcije gornjeg respiratornog trakta, točnije najčešće pojave kod male djece su curenje nosa i kašalj, uz dobro opće stanje. Kada jednom djetetu u vrtiću procuri nosić, neminovno je da i druga djeca imaju slične simptome. S obzirom da mala djeca ne mogu dobro očistiti nos (ispuhati sekret), sekrecija se slijeva u dišne putove te stvara podražaj na iskašljavanje, što u stvari predstavlja mehanizam obrane, dijete se pokušava riješiti sekreta.

Mala djeca ne znaju dobro iskašljati sekret pa kašalj postaje intenzivan i muči ih sve više, osobito dok spavaju. Roditelji se tuže kako im se djeca „guše“ u kašlju, a u spavanju teško dišu zbog začepljenog nosa i sekreta koji se slijeva pa imaju podražaj na kašalj. Problem je i što kašalj može dugo trajati, a što posebno brine roditelje vrtićke djece.

Ako su djeca, što je čest slučaj, bez temperature, treba procijeniti težinu bolesti i liječiti ih simptomatski – kapi za nos, fiziološka otopina i sirupi za iskašljavanje. Antibiotici se nikada ne daju u virusnim infekcijama.

Problem je kod manje djece, da se virusne bolesti mogu relativno lako, sekundarno bakterijski komplicirati. Tad se mijenja klinička slika koja postaje ozbiljnija s težim sistemskim simptomima poput visoke temperature popraćene treskavicom, općeg lošeg stanja, klonulosti i malaksalosti djeteta. Liječenje je tada potpuno drugačije.

Bakterije

Bakterije, osim što uzrokuju teže i teške kliničke slike, osobito u djece koja imaju imunitet u razvoju, imaju i svoje dobre oblike. Neke od tih „dobrih bakterija“ su npr. nastanjene u crijevima i čine crijevnu mikrofloru ili mikrobiotu. To su dobre bakterije koje štite naš organizam jer se vežu na mjesta koja bi mogle zauzeti patogene bakterije, ali djeluju i na imunološki sustav djece i odraslih.

Patogene bakterije npr. pneumokok, su one bakterije koje izazivaju bolest, što znači da ih se mora liječiti. Lijek izbora za bakterijske infekcije je antibiotik.
Problem s liječenjem bakterija antibiotikom je da svaki od njih ima nuspojave, a neki čak i kontraindikacije. Osim toga, zbog učestale primjene pojedinih antibiotika moguća je i rezistencija bakterija tj. otpornost bakterije na antibiotik te otežana mogućnost liječenja.

Dakle, ukoliko se radi o bakterijskim infekcijama, one su gotovo uvijek praćene visokim temperaturama i općim lošim stanjem djeteta.

Dok pneumokokno cjepivo nije ušlo u Nacionalni program obaveznog cijepljenja, pneumokok je bio jedan od vrlo čestih uzročnika respiratornih infekcija u djece.

Pneumokokne infekcije se rjeđe lociraju samo na sluznici gornjeg respiratornog trakta. Njih nalazimo i kao uzročnike upala pluća, bronhitisa, upala uha, ali i meningitisa osobito u mlađe djece koja imaju nerazvijen imunitet.

Takve bolesti su teške i opasne ako se na vrijeme ne liječe. Jako je važno izabrati pravi antibiotik, jer česta primjena određenih antibiotika može izazvati njihovu otpornost (rezistenciju) te se moraju uvoditi razne kombinacije, dijete se mora hospitalizirati, a terapija se daje intravenozno jer sirupi, lijekovi na usta, ne djeluju.

Uz visoke doze antibiotika moguće su nuspojave, česti su proljevi, a mikroflora crijeva može biti narušena i teško se oporavlja. Zato se uz antibiotike uvijek preporučuju i probiotici kako bi se zaštitio probavni trakt djeteta.